Naravno da bi trebalo živjeti s ljubavlju, ali ne bismo joj smjeli apsolutno sve podrediti
Ne razumijem ljude koju se kunu u svoju “vječnu ljubav koja može pokoriti svijet”. Upravo je to rečenica koju je jedna osoba iskoristila u razgovoru sa mnom, a ustvari se radi o osobi koja ne vidi (odnosno vidi, ali ne želi vidjeti) realnu situaciju pred sobom i koja je ustvari poprilično nesretna.
Usprkos popularnom vjerovanju, ljubav nije sve i ne pobjeđuje sve, nažalost… Ona nije nekakav čaroban štapić koji može svijet učiniti boljim mjestom za život. Često mnogi od nas zbog ljubavi mogu biti, ako ne slijepi, onda barem jako slabovidni.
Biti zaljubljen ili voljeti kod nekih ljudi može uzrokovati ignorisanje svih mana kod nekog koje inače nikad ne bi mogao ignorisati. Zbog nje smo popustljivi prema voljenoj osobi kad nam govori ili radi stvari koje nikad ne bismo tolerisali. Zbog ljubavi smo dovoljno “ludi” da ignorišemo sve one male laži…velike laži…i neprimijećene laži. Zbog ljubavi se imamo potrebu promijeniti, poboljšati… ali ponekad i tolerisati stvari koje možda ne bismo smjeli.
Korištenje izgovora “ali ja ga svejedno volim” postala je veoma uobičajena. Zašto? Zašto bismo morali ignorisati stvari koje nas povrjeđuju ili ljute samo zato što smo zaljubljeni? Ne zaslužujemo li mi jednako poštovanje od osobe koja nam navodno uzvraća ljubav, kao i od svih ostalih ljudi? Naravno, ljubav je razvijanje tolerancije prema nekim stvarima i davanje sve od sebe da se postigne veza u kojoj je oboje sretno. Ali ne ako si ti taj koji popločava cestu, a vaš dragi ili draga se samo “biciklinom pelja po toj cesti” i još vas hoće pregaziti.
Ljubav je predivna, ali ona nije sve. Međusobno poštovanje, iskrenost i povjerenje jesu. Bez te tri stvari nemamo ništa. Zapamtite to drugi put kad svojoj ženi kažete da joj nova frizura dobro stoji, a onda kao slučajno šetate dva koraka ispred ili iza nje. Ili kad vam dečko kaže da je bio vani s frendovima, a vi na njemu osjećate parfem koji ni najfeminiziraniji muškarac ne bi nosio. Kad vam se očijukanje s nekim čini potpuno nevinim …
Ni jedna osoba ne može biti naš čitav svijet. Nije na nekom da odlučuje kako biste trebali provoditi život (naravno, osim ako se ne nalazite u “reštu”). I nikada se ne biste trebali praviti da ne vidite neke stvari samo zato da ne biste izgubili tu istu osobu …
Naravno da bi trebalo živjeti s ljubavlju, ali ne bismo joj smjeli apsolutno sve podrediti. Postoji sretna sredina, samo je treba pronaći. Svijet se ne okreće samo zbog ljubavi, ali da je ona jedna od stvari zbog koje je zabavno sjediti na vrtuljku, to jest. Samo … sve ima svoje granice.
Izvor: zena.rtl.hr
